Bez novih investitora – mrka kapa

Bez novih investitora – mrka kapa

Odluka „Fijata” da ukine treću smenu, koja je armiju Kragujevčana bez posla uvećala za 900 radnika „FCAS”-a, a uskoro će im se pridružiti oko 600 viškova iz firmi koje proizvode komponente, uz mnoga pitanja otvorila je i ono o mogućnostima ovdašnjeg tržišta rada da apsorbuje 1.500 ljudi koji su preko noći ostali bez radnog mesta. 

Da bi se došlo do koliko toliko prihvatljivog odgovora slučaj prekobrojnih iz „FCAS”-a i njegovih komponetaša mora se staviti u kontekst najmanje dve činjenice. Prva je da država svoje reformska poteze temelji na zabrani zapošljavanja u javnom sektoru, što vrata javnih preduzeća i firmi u državnom vlasništvu ostavlja odškrinutim samo partijski dokazanim kadrovima i malobrojnim srećnicima sa dobrim vezama u centrima moći. 

Druga se odnosi na situaciju od koje i država i gradske vlasti, a po rezultatima izbora reklo bi se i većina žitelja grada na Lepenici okreće glavu, ne želeći da vide ili priznaju da se Kragujevac polako vraća na teren stare „slave” kada ga je krasio epitet doline gladi. Iako ne postoji zvanična statistika koja meri sporost stvaranja uslova za privlačenje investitora, faktičko stanje nagoveštava da bi se nekadašnja dolina gladnih mogla kandidovati za visoku poziciju na listi šampiona stagnacije. 

Argumentaciju da izrečene tvrdnje nisu ni zlonamerne, ni politički obojene, osim faktičkog stanja koje pokazuje da su sve veće investicije koje su u poslednje vreme stigle u Srbiju, poput kiše, obišle Kragujevac, daju i brojke koje pokazuju da se, uprkos hvalospevima državnih funkcionera o rastu zaposlenosti, broj nezaposlenih na evidenciji kragujevačke Filijale Nacionalne službe zapošljavanja ne smanjuje.

Najtraženiji trgovci

Uz ogradu da ih treba uzeti uslovno, pošto prijavljivanje na biro nije nužan preduslov za traženje i dobijanje posla, cifre kažu da su na evidenciji kragujevačke Filijale NSZ-a prvog dana jula bila 21.884 kandidata za neko od malobrojnih radnih mesta koja nudi sve skromnije tržište rada. Iako u Filijali kažu da je to otprilike brojka koja se poslednjih godina slabo menja, pitanje koje zabrinjava je da li će „Fijatova” treća smena napraviti skok posle koga će povratak na dugogodišnji prosek postati cilj koji je teško dostići. 

Ako bi se uzdali u podatak da je u prvom polugodištu ove godine NSZ u Kragujevcu zabeležila 11.463 zapošljavanja, reklo bi se da 1.500 tehnoloških viškova iz automobilskog sektora neće predstavljati problem. Ali, koje kvari sreću, leži u drugoj brojci koja pokazuje da je samo njih 2.714 na radno mesto otišlo sa evidencije biroa, dok su svi ostali već bili u radnom odnosu na određeno vreme, ali je statistika ovakve produžetke radnog angažovanja računala kao nova zapošljavanja. Dodamo li ovome i da je broj evidentiranih u Filijali NSZ-a krajem 2015. godine bio manji za samo 229 tražilaca posla teško bi se mogao naći prostor za optimizam. Još manje razloga za pozitivna očekivanja daje pažljivija analiza ponude radnih mesta koja su oglašavana i popunjavana poslednjih šest meseci. 

Načelnica odeljenja za posredovanje u zapošljavanju i planiranje karijere Vesna Milovanović kaže da je najviše posla, računajući isključivo nova zapošljavanja lica sa biroa, bilo u sektoru trgovine, ugostiteljstva i turizma. Ova privredna grana uposlila je 455 radnika ili gotovo petinu skinutih sa evidencije. Poslodavci su najviše tražili trgovce, pa na njih otpada čak 346 zapošljavanja iz ove privredne grane. Traženi su i konobari, kuvari i njihovi pomoćnici, poslastičari, sobarice i pomoćno osoblje, ali i školovaniji kadar koji ugostitelji angažuju za rad na recepcijama, kao i vodiči i radnici u turističkim agencijama. 

Drugo mesto po broju novozaposlenih pripalo je sektoru mašinstva i obrade metala koji je uhlebio 363 radnika. U ovoj oblasti čak dve trećine (231) radnih mesta popunili su obrađivači metala, a posla je bilo i za par desetina montera, konstruktora, projektanata, mehaničara i mašinista. Iako u NSZ-u nemaju zvanične podatke o tome ko je otvorio najviše radnih mesta zna se da su u proteklom periodu ovu struku tražili „Milanović inženjering” i „Namenska”.  

U Sektoru ekonomije, prava i administracije koji se, skinuvši sa biroa 278 nezaposlenih, naša na trećoj poziciji po broju novoprimljenih radnika, uhlebilo se 106 ekonomista. Slede administratori, pravnici, informatičari i statističari, zanimanja iz oblasti odbrane, bezbednosti i zaštite, osiguranja. 

Dodamo li ovome 422 nezaposlena koja su sa biroa skinuta pošto su posao našli u firmama koje se vode pod šifrom „ostalo”, u koje uglavnom ulaze poslovi iz oblasti ličnih usluga, dobijamo ram za sliku blede perspektive nada o ulasku u svet rada i realnost u kojoj legalnog posla, i to na kašičicu, ima za mali broj zanimanja. 

Kelneri sa fakultetom

Ovoj slici, osim Vučićevog usputnog obećanja da će neku od firmi iz automobilskog sektora koje dolaze u Srbiju usmeriti ka srcu Šumadije, treba konkretna i efikasna politika oživljavanja privrednih aktivnosti. Jer, dok se Kragujevac diči posetama u prolazu Arapa i Kineza od kojih nismo videli nikakve vajde, drugi gradovi se trude, i uspevaju, da privuku ozbiljne investitore koji zapošljavaju i podižu standarda građana. U danima kada mediji bruje o socijalnoj bombi koja je eksplodirala u Kragujevcu „Juže vesti” prenose izjavu gradonačelnika Niša koji se pohvalio izvesnim dovođenjem tri respektabilne kompanije koje će uposliti 3.500 Nišlija. 

Čelnici našeg grada, koji su se u slučaju smanjenja broja zaposlenih u „FCAS”-u sakrili u senku omniopotentnog mandatara za formiranje nove vlade, morali bi da bace pogled dalje od svog prozora i upere ga ka svetu onih koji nemaju ni hleba, ni kolača. Osim neprebrojene sirotinje koja na crno radi robovske poslove za crkavicu, u armiji Kragujevčana izopštenih iz sveta rada nalazi se 2.740 vlasnika fakultetskih diploma.

Upravo ovi, uglavnom mladi ljudi, predstavljaju najbolniji odraz naše realnosti. Bez mogućnosti da rade ono za šta su se uz veliko odricanje i nade roditelja školovali, diplomci gotovo svih fakulteta postaju žrtve tržišta u kome velika ponuda, udružena sa pohlepom, od njih pravi jeftinu radnu snagu na poslovima daleko ispod njihovog obrazovnog nivoa. 

Iako za Vesnu Milovanović nije tajna da većina radnika u buticima, pekarama, kafićima, na benzinskim pumpama, građevinama… ima fakultetsku diplomu, načelnica odeljenja za posredovanje u zapošljavanju i planiranje karijere kaže da NSZ ne može ništa da promeni.

- U narodu postoji pogrešno uverenje da mi zapošljavamo, a istina je da se mi samo bavimo posredovanjem u zapošljavanju. To praktično znači da u isto vreme stojimo na usluzi poslodavcima koji traže radnu snagu, pomažući im da nađu i odaberu ono što im treba, i nezaposlenima kojima olakšavamo da dođu do poslodavca zainteresovanog za znanja i veštine koje poseduje. Nezaposleni sa naše evidencije, takođe, mogu računati na razne vrste pomoći u vidu obuka, psihološke podrške, savet… ali mi ni na koji način ne možemo uticati na to gde će se ko zaposliti i da li će biti adekvatno plaćen za posao koji obavlja. Trenutno stanje na tržištu rada ne ide na ruku nezaposlenima, jer velika ponuda i mala tražnja povećavaju zahteve i obaraju nadnice. Da bi se nešto promenilo potrebno je oživljavanje privrednih aktivnosti. Kada će se to dogoditi i u kom smeru će se kretati nije zahvalno prognozirati. Mi zasada nemamo najave dolaska investitora koji bi angažovao veći broj radnik, ali situacija se vrlo brzo može promeniti, kaže naša sagovornica. 

Nestabilnost institucija, političko vođenje privrede, (ne)agilnost onih koji upravljaju gradom ne daju mogućnost da se nasluti u kom smeru će duvati vetrovi ako se dogodi da ovaj grad ponovo podigne jedra. Zbog toga nije moguće prognozirati koja zanimanja će u gradu na Lepenici u budućnosti biti na ceni i odrediti smer ka kome treba graditi karijeru. Kako stvari sada stoje neizvesnost ostaje stvar koja nam je jedino izvesna. Ovo, naravno, ne važi za aktivne vlasnike partijskih knjižica, decu iz porodica sa političkim pedigreom, ali i one koji planiraju da pobegnu u zemlje gde se red zna, a rad ceni.