Invalidima rada preti otkaz

Invalidima rada preti otkaz

 Posle isteka reorganizacije firmi koja zapošljava lica sa invaliditetom blokiran je račun i preti joj stečaj,  što bi značilo i otkaz za 35 invalida rada i 17 ostalih radnika
 Nekadašnje preduzeće „Šumadija DES”, danas pod nazivom „Šumadija”, već deceniju se bori za opstanak, što ima posebnu težinu ako se zna da je to specifična firma koja se bavi zapošljavanjem i radnom rehabilitacijom invalida rada i osoba sa invaliditetom, koji su uvek činili više od polovine zaposlenih.
Izgleda da ta borba neće doneti pozitivan ishod jer je od 19. juna račun firme u blokadi i to za iznos od oko 30 miliona dinara, koliko se duguje bivšim i sadašnjim radnicima za neisplaćene zarade. Dug potiče iz perioda od 2011. do 2013. godine kada je firma bila u najvećoj krizi.
 Do blokade je došlo posle isteka Unapred pripremljenog plana reorganizacije (UPPR) koji je usvojen u Privrednom sudu u Kragujevcu i stupio je na snagu u proleće 2016. godine, a rok mu je istekao 30. maja ove godine. Taj plan je podrazumevao da preduzeće vrati dugove u određenim rokovima i nakon toga nastavi normalno da radi.
 Ali, firma nije uspela da vrati sve dugove, već je ostao iznos za neisplaćene zarade, koje su radnici zatražili tužbama preko  suda. Sada, kada je plan reorganizacije istekao, preduzeće više nije zaštićeno od poverilaca, pa su tužbe aktivirane i blokada na račun firme je stavljena 19. juna.

 

Veći deo duga vraćen

 Predsednik samostalnog sindikata u firmi Dejan Marković kaže da su za dve godine, uz veliko povećanje proizvodnje i zalaganje, uspeli da vrate sve dugove osim ovih 30 miliona dinara za zaostale plate. Više se nije moglo, iako je preduzeće od 2013. godine, kada je na mesto direktora postavljen Milorad Bajović, proizvodni program, a samim tim prihod preduzeća, znatno povećan.
 Pre usvajanja UPPR-a, u periodu od 2013. do 2016. godine, u preduzeću je sprovedena i racionalizacija, pa je od blizu sto radnika danas ostalo 52, od kojih je 35 lica sa invaliditetom. U tom periodu znatno je proširen i proizvodni program, uvođenjem novih metalnih proizvoda, od kolica za sakupljanje špona u proizvodnim halama,  metalnih ormara za odlaganje alata i dokumentacije, do kreveta za kolektivni smeštaj.
 Proširenje proizvodnje doprinelo je da se nasleđeni dugovi znatno umanje, ali ne i konačno reše. U momentu kada je direktor Bajović preuzeo dužnost dugovi su iznosili 230 miliona dinara, a u vreme pred usvajanja UPPR-a svedeni su na 106 miliona.
Sve to nije bilo dovoljno jer je po isteku plana reorganizacije usledila blokada. Ukoliko ona potraje duže od mesec dana, poverioci imaju pravo da pokrenu stečaj u preduzeću.
-    Plan reorganizacije se odobrava na rok do pet godina, a nama su odobrili dve godine. Mi smo kao preduzeće bili prvo u nadležnosti Ministarstva za privredu, ali je tokom trajanja UPPR-a došlo do promene, pa smo prešli u nadležnost Ministarstva za rad i boračka i socijalna pitanja. U samom planu reorganizacije je pisalo da će nama država pomoći da rešimo pitanje dugova za zarade, ali je nakon preuzimanja nadležnosti nad nama Ministarstvo rada ovu odredbu iz plana reorganizacije izbacilo, tvrdi Marković.

 

Šta (ne) može država

 Da je država svojevremeno obećala pomoć i da će da stane iza preduzeća koje zapošljavaju invalide potvrđuje poseta „Šumadiji” pred usvajanje UPPR-a tadašnjeg državnog sekretara u Ministarstvu privrede Dragana Stevanovića. On je tada izjavio da je obustavljen postupak privatizacije preduzeća koja se bave profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem osoba sa invaliditetom.
-    Plan nam je da sagledamo situaciju i procenimo na koji način Ministarstvo privrede i država mogu da pomognu, shodno zakonu i finansijama, rekao je tada Stevanović i dodao da će njegovo Ministarstvo pokušati da pomogne ovom preduzeću u domenu svojih mogućnosti.
 Da li zbog promene nadležnosti i preuzimanja ovih preduzeća od Ministarstva rada, tek od ulaska „Šumadije” u neizvesnu situaciju zbog blokade i pretnje stečaja niko se od nadležnih iz države još nije oglasio. Prema pisanju lista „Danas” predsednik Skupštine preduzeća „Šumadija” Velibor Stevanović izjavio je da dobra volja nadležnih postoji, ali da su svima vezane ruke zakonskim rešenjima.
 Tako, prema njegovim rečima, grad Kragujevac nema zakonskih mogućnosti da finansijski pomaće državna preduzeća, a država bi mogla da pomogne samo ako preduzeće ode u likvidaciju. Po redu stvari, firma bi prvo morala da proglasi stečaj da bi došla do likvidacije, ali nije jasno kakva bi to pomoć države bila, jer likvidacija podrazumeva gašenje firme i brisanje iz registra.
 Predsednik sindikata Dejan Marković kaže da bi država morala da pomogne državno preduzeće i da bi bila velika sramota da se ono ugasi, pogotovu što sada ima dosta posla i zarade za izmirenje tekućih obaveza, a moglo bi čak i da pređe na isplatu većih plata od minimalca, ako se neisplaćene zarade izmire.
-    Dosta radimo po gradu, a i van njega. Trenutno postavljamo ogradu na bivšem Muzeju „Svetozara Markovića”, krečili smo ogradu Narodnog muzeja antigrafit farbom, radili nedavno u sportskoj hali u Bajinoj Bašti. Obnovljen je i radi pogon galvanizacije u preduzeću i ima narudžbina. Ali, stari dug ne možemo da rešimo. Sve mi deluje kao da je neko stavio „šapu” na ovo preduzeće sa namerom da ga kupi, kaže Marković.
 Na primedbu da su ovakva preduzeća izuzeta od privatizacije i da prodaja nije moguća Marković kaže da je to tačno. Ali, ako dođe do stečaja i likvidacije, tada se imovina firme prodaje za namirivanje dugova i onda mora da se pojavi kupac, a to je takođe vid privatizacije.
 Inače, pred usvajanje UPPR-a direktor Milorad Bajović je izjavio da je urađena nova procena imovine preduzeća i da i znosi 195,5 miliona dinara, dok je sadašnji preostali dug malo veći od 30 miliona. Ipak, ako ne dođe pomoć od države, sleduje stečaj, a time i otkaz za 52 zaposlena, pa i 35 invalida među njima.

 

DRŽAVNA POMOĆ NEDOVOLJNA

I „Zastava INPRO” pred gašenjem

 Da bi preduzeća koja zapošljavaju osobe sa invaliditetom mogla da opstanu na tržištu država je obezbedila pomoć u vidu mesečne isplate po 75 posto prosečne zarade u Republici za svakog invalida u tim firmama. Kako to nije bilo dovoljno za opstanak ovih firmi, pre nekoliko godina zakonskim rešenjima su sva preduzeća dobila obavezu da na svakih 50 radnika zaposle po jednog invalida, a ako to ne učine plaćaju određeni iznos koji ide u fond za pomoć ovim preduzećima.
 Pored toga sva javna preduzeća su dobila obavezu da nabavljaju robu od firmi koje zapošljavaju invalide i da u tom slučaju ne važi obaveza raspisivanja javne nabavke. Sve ove mere ipak nisu dale rezultate, što potvrđuje vest objavljena ovih dana u listu „Danas” da je i preduzeće „Zastava INPRO” koje zapošljava invalide rada, pred gašenjem.
 U toj firmi je, kako se navodi, obustavljena proizvodnja automobilskih prikolica, a od 132 zaposlena za odlazak iz preduzeća uz neku od opcija socijalnog programa prijavilo se 129 zaposlenih. Ove informacije nismo uspeli da proverimo jer je direktor na godišnjem odmoru, a predsednica sindikata se ne javlja na telefonske pozive.