Za korak ispred drugih

Za korak ispred drugih

 Među 300 prijavljenih kandidata za najboljeg edukatora u Srbiji za 2016 godinu, među 16 nastavnika i profesora koji su dobili ovo prestižno priznanje je i Katarina Veljković, profesorka informatike i računarstva u Prvoj kragujevačkoj gimnaziji
 

 Imam pozitivan odnos prema učenju i trudim se da to razvijam i kod svojih učenika. Poštujem različitosti, uvažavam slobodu mišljenja, a u organizaciji nastavnih aktivnosti koristim savremene metode, formalne, ali i neformalne oblike učenja, kao što su učenja kroz igru, vršnjačko učenje, projektna nastava i uronjeno učenje. To radim da bih u što većoj meri podstakla učeničku saradnju, samostalnost, kritičko mišljenje i kreativnost. Moj motiv za izbor ovih metoda je želja da učenike u što većoj meri podstaknem da se osposobe da komuniciraju i sarađuju, da samostalno donose odluke i preuzimaju odgovornost za svoj rad, da razmišljaju inovativno i izrađuju najrazličitije aplikacije koje mogu i drugima da koriste.
 Ovako počinje svoju priču Katarina Veljković, profesorka računarstva i informatike u Prvoj kragujevačkoj gimnaziji, kojoj je pre desetak dana uručeno priznanje „Najbolji edukatori Srbije” za 2016. godinu.
 Projekat pod ovim nazivom već treću godinu organizuje Udruženje za podsticanje preduzetništva „Živojin Mišić”, a ove godine nagrade je, među 300 prijavljenih kandidata, dobilo ukupno 16 najboljih edukatora iz Kikinde, Kule, Karavukova, Bačke Palanke, Beograda, Novog Sada, Pančeva, Čačka, Kragujevca, Kruševca, Aleksinca i Niša.

 

Nagrada za nagradom

 U obrazloženju koje je pratilo dodelu ovog prestižnog priznanja navedeno je da su „naši najbolji edukatori inspirativni pokretači pozitivnih promena u svom poslu i svojoj okolini. To su oni ljudi koji zaista prave razliku u svom poslu. NJihovi časovi su drugačiji i zanimljivi. Oni primenjuju savremene metode nastave, organizuju najrazličitije vannastavne aktivnosti, a decu podstiču na rad, istraživanje i proaktivnost. Oni su edukatori koji treba da daju pozitivan primer ostalim predavačima i zato kažemo da su oni preduzetnici u svom poslu”.
 Svaka ova reč oslikava baš ono što profesorka Katarina svakodnevno primenjuje u svom poslu. Uz to je veoma posvećena, radi sa voljom i entuzijazmom i iznad svega voli svoj posao, što je jedini pravi način da se interesovanje i lepota predmeta prenesu i na učenike. Za nju kažu da je uvek za „korak ispred”.
- Moj osnovni cilj kao nastavnika je da inspirišem i motivišem učenike za doživotno učenje, da ih podstaknem na kreativnost i kritičko razmišljanje, koristeći informaciono komunikacione tehnologije (IKT) koje zauzimaju značajno mesto u njihovim životima. U radu sa učenicima koristim različite scenarije za učenje kako bih kod učenika razvila veštine koje su im potrebne za uspešan život i rad u 21. veku, objašnjava naša sagovornica.
 Svojim veštinama i zalaganjem uspeva da inspiriše učenike da aktivno učestvuju u nastavi i podržava ih da postanu glavni pokretači promena nastavnog plana i programa. Takođe, korišćenjem IKT tehnologije kreirala je nove prostore za nastavu i učenje, gde su učenici zajedno sa njom uključeni u proces učenja. NJeni učenici su osposobljeni ne samo da napamet nauče štivo iz knjiga, nego da naučeno primenjuju u praksi, da istražuju i rešavaju probleme iz svakodnevnog života.
 Da je uvek korak ispred svedoči i činjenica da je još pre deset godina uvela robota u nastavu i tako prilagodila đacima nastavu programiranja. NJen rad o primeni Lego robota prepoznat je kao inovativan i njime je osvojila prvu nagradu za sadržaj na evropskom takmičenju koji je organizovao Majkrosoft 2007. godine u Parizu. Tim učenika njene škole bio je prvi iz unutrašnjosti Srbije koji je učestvovao na First Lego League takmičenju.
- Kroz realizaciju časova programiranja gradivo koje je prilično složeno i apstraktno za učenike korišćenjem LEGO robota približavam svojim učenicima. Učenici kreiraju programe za robot, počev od najednostavnijih pa do složenijih i testiraju njihovo izvršavanje na robotu. Zatim timski rešavaju probleme koji su sami postavili, a odnose se na korišćenje robota u industriji Cilj časa je da učenici rešavaju probleme iz realnog života i da nauče da sarađuju sa drugima i time razvijaju i preduzetničke veštine, kaže Katarina Veljković.
 Uspešnu radnu biografiju ove profesorke dopunjuje i prva nagrada na konkursu „Kreativna škola” 2008. godine, koju je dobila za osmišljavanje interdisciplinarnog časa na temu „Filozofija Renea Dekarta”, a bila je i prva u Srbiji koja je koristila virtuelni svet u radu sa učenicima.
 Ova inovacija prepoznata je u našoj zemlji, pa je kragujevačka profesorka ponovo nagrađena na konkursu „Kreativna škola” 2013. Za ovaj scenario čulo se i van naše zemlje i usledila je prva nagrada na međunarodnom takmičenju „Let's move teaching process to the limelight!“ u organizaciji Open Discovery Space.
Na nagradnom konkursu „Digitalni čas” 2015. godine osvojila je treću nagradu za rad u oblasti matematike, računarstva, informatike i tehničkog obrazovanja.

 

Sama kreira nastavne materijale

 Kada je reč o odnosu prema učenicima, profesorka kaže da svoju sklonost ka saradnji, kritičkom mišljenju i preuzimanju odgovornosti za sve što radi prenosi i na njih, kako na časovima tako i tokom vannastavnih aktivnosti.
- Odnos koji imam sa učenicima zasnovan je na međusobnom uvažavanju i poštovanju, što doprinosi da nastavni proces u kome svi učestvuju bude visoko kvalitetan. Sve što radim sa svojim učenicima za mene predstavlja izazov, na koji odgovaram podsticanjem, odnosno motivisanjem učenika da u grupi ili u timu pronađu rešenja za najrazličitije probleme. Vodim računa o različitim stilovima učenja, prilagođavajući ih svakom učeniku posebno, kaže Katarina.
 Ona priznaje da osim redovnih nastavnik obaveza voli da osmišljava i organizujem najrazličitije vannastavne aktivnosti, čime je u velikoj meri oplemenila život i rad u svojoj školi. Zajedno sa svojim kolegama nagrađena je Đurđevdanskom nagradom koju je dobila za vannastavne aktivnosti učenika za 2009. godinu.
 Od prošle godine postala je i mentor i trener timova na FLL (First Lego League) takmičenju. Ove godine bila je mentor dve ekipe LegoBuzz i LegoBats. Prvi tim je radio na projektu „Pametna košnica” i u Beogradu, na državnom takmičenju, osvojili su nagradu za najbolji vizuelni dizajn i treću nagradu u generalnom plasmanu, koja im je obezbedila učešće na međunarodnom regionalnom finalu koje je održano početkom februara u Sloveniji.
 Druga ekipa LegoBats predstavila je projekat naočara za slepe ljude i životinje. Oni su u generalnom plasmanu zauzeli drugo mesto i pored plasmana na finalno regionalno takmičenje u Sloveniji, obezbedili su i učešće na evropskom turniru koji će se u maju održati u Danskoj. Na takmičenju u Sloveniji, od ukupno 26 ekipa iz Slovenije, Hrvatske i Srbije, naš tim LegoBats osvojio je drugu nagradu u kategoriji tehnički intervju (najbolja konstrukcija robota i kvalitet koda).
 Dosta pažnje posvećuje i edukaciji nastavnika, pa je u saradnji sa svojim kolegama osmislila, više programa stručnog usavršavanja koji se na različite načine bave podizanjem digitalne pismenosti nastavnika. Isto tako, uspešno je učestvovala i u kreiranju nastavnih materijala za stručne predmete u IKT za Koledž umetnosti, nauke i tehnologije na Malti.
 Poslednja u nizu nagrada - nagrada „Živojin Mišić” pred nju je, kaže, postavila nove izazove, motiviše je da i dalje nastavi da radi kao do sada, da unapređujući svoja znanja i veštine i uči svakog dana, ne samo od svojih kolega nego i od svojih učenika.

 


NEDOSTAJE IM NOVAC ZA EVROPSKO TAKMIČENJE
Pomozimo im da odu u Dansku

 Tim LegoBats čini devet učenika sedmog i prvog razreda Prve kragujevačke gimnazije i oni su od septembra prošle godine radili na izradi svog projekata i na konstrukciji i programiranju robota. Za projekat „Naočare za slepe ljude“ inspirisao ih je način kretanja slepih miševa, na osnovu čega su napravili aparat koji može da pomogne slepim ljudima (i psima) da se snađu u prostoru. Aparat se montira na obične naočare, ima prijemnik i predajnik. Prijemnik šalje ultrazvučne talase koji se pri nailasku na prepreku odbijaju i vraćaju u predajnik. Zatim čovek dobija signal preko slušalica o udaljenosti predmeta, odnosno prepreke na koju nailazi. Svoj rad nastaviće na istarživanju i razrađivanju ideje o izradi čipa koji bi pomogao slepim životinjama.
 Nakon što je ovim projektom osvojila nagrade u našoj zemlji, ekipa LegoBats je obezbedila učešće na evropskom takmičenju koje će se u maju održati u Danskoj. Za odlazak na ovo prestižno evropsko takmičenje ovim mladim i nadarenim ljudima nedostaju finansijska sredstva koja nisu u situaciji sami da obezbede. NJihovu ekspediciju treba da čini ukupno 14 članova i po učeniku je potrebno obezbediti minimum 800 evra za registraciju, prevoz do Danske za sve učesnike, smeštaj i hranu. Zato đaci i njihova profesorka mole sve one koji mogu da im novčano pomognu da odu u Dansku i još jednom pokažu Evropi svoj talenat.