Nas niko ništa i ne pita

Suženo delovanje sindikata

Nas niko ništa i ne pita


 Svaka partija na vlasti dovodila je svoje ljude, što se održavalo na funkcionisanje komunalnih preduzeća, ali i zaposlenih u njima. Svako je u svom periodu vlasti želeo da sa svojim kadrovima, kako su nama u sindikatu objašnjavali, unapredi rad, jer uvek je trebalo da svima bude bolje sa tim novim ljudima, kaže Petrašinović 

Serijal tekstova o partijskom zapošljavanju koji „Kragujevačke” objavljuju od početka jula ove godine, dobio je novu dimenziju u prošlom broju „svedočenjem” lidera sindikalnih  organizacija o tome kako su se i u kojoj meri zapošljavani partijski kadrovi u državnim preduzećima. Ovom prilikom, o aktuelnoj temi razgovaramo sa predsednikom Sindikata komunalaca Brankom Petrašinovićem kako bismo popunili „prazninu” nastalu zbog izostanka reagovanja sindikata ove delatnosti u prošlom broju.
Ovo činimo iz razloga što je dobro poznato da su javna komunalna preduzeća odavno postala   feudi partija na vlasti ili, još bolje, privatna preduzeća vladajućih koalicija.
Osim monopolističkog odnosa prema cenama, iscrpljivanja lokalnih budžeta različitim zahtevima za subvencije, pretakanja novca u partijske kase i poligona za zapošljavanje lojalnih partijskih kadrova, ova preduzeća otuđila su se i od zakona. Nelogično se produžavaju rokovi za izbor direktora po konkursima, a institucija konkursa se izvrgava ruglu, jer se na rukovodeće funkcije, po pravilu, postavljaju deklarisani partijski kadrovi. 

 

Suženo delovanje sindikata

 

 Kao dugogodišnji radnik JKP „Vodovod i kanalizacija” i predsednik Sindikata komunalaca Petrašinović je kompetentan da govori o ovoj temi, pošto je i sam imao priliku da bude svedok takvih dešavanja. Uz konstatovanje da je u komunalnim preduzećima uvek bilo zapošljavanja preko neke veze, bilo partijske, rođačke, komšijske ili neke druge, on smatra da su promene u Zakonu o radu u sve većoj meri davale odrešene ruke direktorima, dok su za radnike sve nepovoljniji.


- Kao predsednik sindikalaca grada moram da se pozovem na period pre 97. godine i posle toga. Tada je zakonom ukinuto radničko samoupravljanje i radnici više nisu imali prava kao ranije. Od tada je svaka izmena Zakona o radu bila sve lošija po radnike, a sve bolja za poslodavce, odnosno direktore. Ovo govorim zbog toga što su do tada direktori preduzeća morali da objavljuju konkurse za zapošljavanje novih radnika, ali promenom zakona dobili su veća prava i omogućeno im je da zapošljavaju nove ljude po svom ličnom, partijskom, rođačkom, komšijskom izboru. U situaciji kada direktori zakonom dobiju odrešene ruke, a sindikatima su uskraćena sva prava da utiču na kadrovanje u preduzećima, naše delovanje je  u tom smislu suženo, objašnjava Petrašinović, uz napomenu da je i sam pre 33 godine počeo da radi u „Vodovodu” i da je tada primljen preko konkursa i prekvalifikacije sa biroa za zapošljavanje, pri čemu je od preko 50 kandidata izabran među 12 ljudi koji su  tada dobili posao.  
Svesni smo da nemamo nikavog uticaja na kadrovanje u gradskim preduzećima, naglašava naš sagovornik, niti da nas iko išta pita o tome, ali nam je i te kako bitno da novozaposleni ne treba da opterete masu para za zarade do te mere da postane ugrožena redovnost naših isplata. Takođe, svojim radom treba da pokažu da im je mesto tu gde jesu,  jer sindikat nije nadležan da unapred procenjuje rad nekoga ko još nije ni počeo da radi. Sa druge strane, ako ocenimo da neko loše radi možemo da ga kritikujemo, a ukoliko preduzeće sve lošije posluje nego pre zapošljavanja novih kadrova naša je obaveza da tražimo odgovornost i onoga koji ga je zaposlio.

 

Strah od gubitka posla

 

 Sindikat zaposlenih u komunalnim delatnostima u Kragujevcu, inače, pokriva u svom delokrugu šest komunalnih preduzeća – „Vodovod”, „Čistoću”, Parking servis, „Gradske tržnice”, „Gradska groblja” i „Zelenilo”. U njima je oko 1.500 zaposlenih, a više od 80 odsto su članovi Sindikata komunalanih delatnosti. Za sva javna i komunlna preduzeća važi Zakon o zabrani zapošljavanja, koji ističe krajem ove godine. Da li će biti produžen još uvek niko ne zna. Petrašinović tvrdi da je za pohvalu činjenica da u „Vodovodu” za to vreme nije bilo novog zapošljavanja, a da nikome ko je primljen na određeno vreme od najviše dve godine ugovor nije produžen. Značajno je smanjen i broj radnika i umesto 750 sada ima oko 670 zaposlenih.
Petrašinović kaže da je, recimo, u „Tržnicama”, direktor neke ugovore po sopstvenoj proceni produžio, dok je u „Čistoći” bilo zapošljavanja preuzimanjem iz drugog komunalnog preduzeća, što je zakonom omogućeno. U „Gradskim grobljima”, osim što je angažovana jedna čistačica i agencija za portirsku službu, takođe, nije bilo drugog zapošljavanja.


- Ovaj sindikat će se i dalje boriti da se broj zaposlenih u komunalnim preduzećima  smanjuje isključivo na dobrovoljnoj osnovi, a da novozaposleni moraju da daju doprinos radu ovih firmi. Nekada je ovaj grad bio industrijski, a kada je došlo do gašenja velikih fabrika, svi koji su ostali bez posla tražili su uhlebljenje preko gradskih firmi. To je bio veliki teret, ali ko je mogao da se pobuni protiv toga, kada su ti ljudi ostali na ulici. Zauzeli smo stav da oni treba da pomognu komunalnim preduzećima u njihovom radu. U to vreme politika sindikata nije bila takva da se zalagao protiv zapošljavanja ovih ljudi, ali tačno je da sada ima prekobrojnih radnika. Sada se treba rešiti toga, ali ne praviti socijalne slučajeve, kaže predsednik sindikata komunalaca. 
Sindikat smatra da onaj ko je poslednji došao treba prvi i da ode, ali i među njima ima mladih školovanih ljudi koji su potrebni ovim preduzećima. 
Na pitanje da li su primani kadrovi po partijskom osnovu Petrašinović odgovara da su partijski svi koji su na direktorskim mestima. Svaka partija na vlasti dovodila je svoje ljude, što se održavalo na funkcionisanje komunalnih preduzeća, ali i zaposlenih u njima. Svako je u svom periodu vlasti želeo da sa svojim kadrovima, kako su nama u sindikatu, objašnjavali, unapredi rad, jer uvek je trebalo da svima bude bolje sa novim kadrovima koje su dovodili. Nismo imali uticaja na njihove odluke, ali smo morali da branimo interes preduzeća, priznaje sindikalac. Dešavalo se da je bilo zahteva našeg sindikata da se smene tehnički, finansijski i direktori pravnih službi, kada smo procenili da ne rade svoj posao kako treba. Negde je uspelo, negde ne.


 Petrašinović tvrdi da je partijsko zapošljavanje u poslednje dve tri godine dobilo zamajac u javnim preduzećima, a da je u komunalnim drugačije i da se zadržalo na nivou rukovodilaca. 


- Ja kao sindikalac ne mogu da znam da li je neko ko je skoro zaposlen partijski kadar ili nije. To saznam tek kasnije. Ako se zakon naruši mi možemo da reagujemo, ali ako nije tako ne možemo ništa da učinimo. Specifičnost  rada našeg sindikata je upravo da smo vezani za lokalnu samoupravu koja je od izbora do izbora i od koalicije do koalicije i menjanja direktora promenila i strukturu našeg članstva. Kod nas su zaposleni i partijski kadrovi i oni koji to nisu, ali su svi oni kao naši članovi ravnopravni i mi moramo da štitimo svakog od njih, kategoričan je Petrašinović.  

 
 Na pitanje da li je bilo pritužbi radnika da su primljeni partijski kadrovi odgovara da je bilo u slučajevima kada su radnici pomislili da će njima lično biti ugroženo radno mesto.


- Bilo je pojedinačnih slučajeva kada su radnici iz straha za svoje radno mesto dolazili da se žale. Bilo je takve zabrinutosti, ali pokazalo se, neosnovano. Niko od njih nije ostao bez posla. Radnici su poslednjih godina s razlogom uplašeni, ali više zbog proglašavanja tehnoloških viškova i načina gubitka posla. Samim tim, znatno je otupela oštrica i inicijativa kod članstva, pa ni mi sindikalci ne možemo da budemo agresivni ako naši članovi to nisu. Zato smo se dogovorili da se nećemo mešati u ono što nije naš posao, ali nećemo dozvoliti da se ugrozi delatnost i redovnost isplata u našim preduzećima. Za sada sve komunalne delatnosti se redovno obavljaju, plate su prilično redovne, osim u „Gradskim grobljima” i „Tržnicama”. U ostalima je stanje prilično redovno.

   U situaciji kada direktori zakonom dobiju odrešene ruke, a sindikatima su uskraćena sva prava da utiču na kadrovanje u preduzećima, naše delovanje je u tom smislu suženo   
Ja kao sindikalac ne mogu da znam da li je neko ko je skoro zaposlen partijski kadar ili nije. To saznam tek kasnije. Ako se zakon naruši mi možemo da reagujemo, ali ako nije tako ne možemo ništa da učinimo