Naselje „zatureno“ šest hiljada godina

Naselje „zatureno“ šest hiljada godina

Neko bi rekao – šta smeta još koja decenija pod zemljom, kad je već šest hiljada godina od ljudi ostalo skriveno neolitsko naselje u centru Kragujevca. Istini za volju, tamo bi verovatno i ostalo, da pokretanje inicijative za urbanističko rešenje takozvane Radne zone „Feniks“ nije obuhvatilo i arheološki lokalitet „Todorčevo“, koji je još 1997. godine Vlada Srbije proglasila za kulturno dobro

Usred ambicioznog projekta aktuelne gradske vlasti o prodaji 150 hektara gradskog zemljišta zarad popunjavanja gradske kase našlo se i 13 hektara koji su - prema Zakonu o imovini Republike Srbije iz 2011. godine – državno vlasništvo koje ni sama država ne može, niti sme da prenese u nadležnost lokalne samouprave, pošto je Vlada Srbije još 1997. godine arheološki lokalitet „Todorčevo“ proglasila za – kulturno dobro.

Ova činjenica, pokazalo se, bila je poznata nadležnim institucijama, pre svega kragujevačkom Zavodu za zaštitu spomenika kulture i Direkciji za urbanizam Kragujevca. Zato je u prvim planskim dokumentima za ovo područje (vidi skicu uz tekst) jasno naznačeno postojanje i aktuelna površina arheološkog nalazišta „Todorčevo“, ali ta činjenica kao da je bačena „pod tepih“ zbog besparice koja gradsku vlast primorava na hitno delanje u cilju popunjavanja lokalnog budžeta.

Neolit u srcu Šumadije

Zasluga za otkriće neolitkog naselja nekada na obodu grada ka Jovanovcu, pripada arheologu Dimitriju Madasu iz kragujevačkog Zavoda za zaštitu spomenika kulture, koji je 1992. prema topografskim odlikama prostora i sa znanjem o neolitskom nasleđu ovog područja, „začeprkao“ ispod površine i naišao na bogat lokalitet sa ostacima praistorijske naseobine i tragovima ljudskog boravka u njemu.

Nalazište jeste 1997. proglašeno za kulturno dobro, ali se posle toga – zbog poslovične besparice sa kojom se rve i ova delatnost – konzervisano, odnosno zemljište vraćeno u prvobitno stanje.

Tri decenije ranije, od 1968. do 1974. godine, trajala je jugoslovensko-američka saradnja na arheološkom istraživanju neolitskog, u koju je bio uključen i Univerzitet iz Pitsburga, dok je sa jugoslovenske strane poslom rukovodio akademik dr Dragoslav Srejović. Akademci iz Pitsburga setili su se ove saradnje i u želji da na prigodan način obeleže pedesetogodišnjicu, proteklih meseci inicirali su nova istraživanja neolitskog nasleđa u Srbiji i tako se ponovo aktuelizovalo „Todorčevo“.

- Američko-britanski dvojac arheologa - Brajan Henks i Rodžer Dunan, profesori sa univerziteta u Pitsburgu i Šefildu – bio je pre svega zainteresovan za istraživanje neolitkih lokaliteta u Divostinu, naselju Gradac i u Kusovcu. Pošto u radu koriste visoku tehnologiju, skenere pre svega, što znači da ne vrše fizička iskopavanja, bili smo zainteresovani da na taj način utvrde granice rasprostiranja neolitskog naselja „Todorčevo“. Oni su to prihvatili i sada očekujemo da konačno saznamo, šta se sve nalazi na prostoru koji je sada uglavnom obuhvaćen prijektom „Feniks“, kaže Marija Kaličanin-Krstić, arheolog u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Kragujevac.

Utvrđivanje granica lokaliteta, po rečima naše sagovornice, značajno će pomoći da se zatim definiše dalje istraživanje, pre svega kada se radi o iskopavanju arheoloških ostataka.

- Vredi napomenuti da su neolitske naseobine i u Divostinu, i u Gradcu, i u Kusovcu na privatnim parcelama. Tako, iako spadaju u vrhunska nalazišta, ona nisu dostupna posetiocima. Zato smo predložili mogućnost da se – po završetku arheoloških iskopavanja - iz Radne zone „Feniks“ izdvoji jedan manji deo za arheološki park, gde bismo javnosti predstavili nalaze sa sva četiri lokaliteta. To mora da se definiše pre nego što grad okonča izradu planske dokumentacije za Radnu zonu „Feniks“. Moram da naglasim da je Šumadija evropski značajno neolitsko područje, jer gde god se u svetu pominje neolit obavezno se pominje i Šumadija, kaže Marija.

 „Poklonjen“ i zakonski neotuđiv deo

Proglašenje arheološkog nalazišta „Todorčevo“ 1997. godine za kulturno dobro za posledicu, međutim, ima činjenicu da to područje od 13 hektara postaje neotuđivo državno vlasništvo.

- Prema Zakonu o javnoj svojini iz 2011. godine, sve što spada u kategoriju kulturnog dobra može da bude samo u vlasništvu Republike Srbije. Tom imovinom upravlja republička Direkcija za imovinu, za svaku intervenciju na tom području postoje strogi i jasno definisani uslovi, a za sve radove mora se pribaviti dozvola Ministarstva kulture, a ono po proceduti obaveštava ostale nadležne u državi, kaže Marko Grković, direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kragujevac. 

On dodaje da institucija kojom rukovodi ima odličnu saradnju sa gradskom Direkcijom za urbanizam, koja je i u prvoj verziji planskih dokumenata Radne zone „Feniks“ jasno označila 13 hektara površine koje potpada pod arheološko nalazište „Todorčevo“.

Navode Marka Grkovića potvrđuju i u Direkciji. Uz ogradu da ne poseduju uvek preciznu evidenciju vlasništva – iako je ona važna pre svega za razgovore sa potencijalnim investitorima – u Direkciji naglašavaju da su u materijalu za rani javni uvid jasno definisali obavezu zaštite kulturnih dobara i ambijentalnih celina.

- Očekivali smo da tokom jednomesečnog ranog javnog uvida u plan detaljne regulacije Radne zone „Feniks“ ostvarimo bolju komunikaciju sa svim zainteresovanim za unapređenje sadržaja tog područja. Ispostavilo se, međutim, da još ne postoji navika da se ovaj novoustanovljeni mehanizam ranog javnog uvida i iskoristi za sugestije i predloge. Mi smo, dakle, predstavili rešenje koje sadrži i arheološko nalazište „Todorčevo“, ali se nije odmaklo dalje od toga u obradi te teme, kaže arhitekta Nataša Matović, načelnik Odeljenja za izradu urbanističko-projektne dokumentacije i odnose s javnošću ove Direkcije.

Po završetku procedure javnog ranog uvida, kako navodi Nataša Matović, sada sledi izrada Nacrta plana detaljne regulacije Radne zone „Feniks“.

- Mi tokom izrade tog Nacrta moramo da poštujemo sve zakonske odredbe, ali ako postoje neke nove inicijative i ako je grad sa njima saglasan, nema planskih ograničenja da se u dokumentaciju uvrsti i izgradnja iniciranog vizitorskog centra ili objekata sličnog tipa i namene. Tim pre što su u blizini i Univerzitet i gradsko Sajmište kao veoma posećen prostor tokom sajamskih manifestacija, kaže Nataša.

Direktor Direkcije za urbanizam Aleksandar Rudnik Milanović dodaje da je od posebnog značaja što je skeniranjem terena moguće precizno utvrditi granice arheološkog nalazišta.

- Nije razumno da se toliko godina 13 hektara vodi kao arheološki lokalitet, a znamo da se naselja iz tog perioda prostiru na znatno manjim površinama. Skeniranje će se, dakle, potitivno odraziti na naš plan detaljne regulacije zone „Feniks“ jer smatram da će utvrđena zona nalazišta biti manja, precizno definisana, a zaštita jednog takvog područja biće efikasnija. Takođe, potom je moguć transfer vlasništva „viška“ između sada definisane površine arheološkog nalazišta i stvarnog obuhvata neolitskog naselja, uz mogućnost da se deo prostora izdvoji za jedan muzej na otvorenom, kaže Aleksandar Rudnik Milanović.

 

ALEKSANDAR RUDNIK MILANOVIĆ

Muzej na otvorenom

Aktuelni direktor Direkcije za urbanizam u prednosti je utoliko što je nekoliko godina rukovodio i Zavodom za zaštitu spomenika kulture.

- Sa istraživanjima arheologa Madasa – koga nisam zatekao u Zavodu – upoznao me Rade Prokić. Iako su početkom devedesetig godina izvedeni ograničeni radovi, po Prokićevim rečima, došlo se do veoma vrednih otkrića, iako se sa iskopavanjima startovalo samo na osnovu pretpostavki, konfiguracije terena i iskustva samog Dimitrija Madasa. Još tada mi se kao arhitekti činilo da se radi o idealnoj prilici za zasnivanje muzeja na otvorenom, što je koncept koji zagovaram i sa aktuelne funkcije. Time Kragujevac dobija jedan novi brend sa značajnim potencijalima, pre svega kad je o turističkoj posećenosti reč, kaže Aleksandar Rudnik Milanović. 

 

 

MATERIJAL ZA RANI JAVNI UVID

Mere zaštite „Todorčeva“

U planu detaljne  regulacije koji se nalazio u proceduri ranog javnog uvida poseban odeljak nosi naslov „Zaštita nepokretnih kulturnih dobara i ambijentalnih celina“ i tu se utvrđuju sledeće mere zaštite arheološkog nalazišta "Todorčevo”:

1. Izgradnja infrastrukture, industrijskih objekata i postrojenja i rudarski radovi dozvoljeni su samo uz prethodno obezbeđenje zaštitnih arheoloških iskopavanja i adekvatne prezentacije nalaza;

2. Izvođenje građevinskih radova i promena oblika terena dozvoljeni su samo uz prethodno obezbeđenje zaštitnih iskopavanja i adekvatne prezentacije nalaza;

3. Mere tehničke zaštite arheoloških nalaza mogu se sprovoditi samo uz prethodna zaštitna arheološka iskopavanja;

4. Zabrana izgradnje stambenih i poslovnih objekata;

5. Obrada zemljišta je dozvoljena do dubine od 0,30 m;

6. Zabrana vađenja: peska, šljunka, kamena ili zemlje za pravljenje cigle ikopanje kanala za navodnjavanje;

7. Zabrana sađenja visoke vegetacije i pošumljavanje prostora;

8. Zabrana neovlašćenog prikupljanja pokretnih arheoloških nalaza;

9. Zabrana prosipanja, odlaganja i privremenog ili trajnog deponovanja otpadnog materijala-hemijski agresivnog, eksplozivnog, otrovnog i radioaktivnog.